„Odgovori mu Isus i reče: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ pa će ga ljubiti Otac moj. I k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ —Ivan 14:23
Život je brz i ispunjen smetnjama. Tako je lako uhvatiti se u svoje brige i obaveze da izgubimo iz vida ono najvažnije.
Na kraju drugog poglavlja Evanđelja po Luki postoji zanimljiva priča. Kada je Isus imao dvanaest godina, Marija i Josip su ga, za blagdan Pashe, odveli u Jeruzalem. Po završetku blagdana, otišli su kući pretpostavljajući da je Isus s njima.
Pitam se koliko puta pretpostavljamo da je Bog s nama kad odlutamo od Njega i činimo svoju volju.
Zanimljivo je da su Marija i Josip putovali jedan dan prije nego su shvatili da Isus nije s njima, a potom su im trebala tri dana da ga pronađu. Tri dana! Zaključak je – lakše je izgubiti dragocjenu Božju prisutnost nego li je vratiti nakon što je izgubimo.
Moramo paziti da ostanemo u Božjoj prisutnosti. Čineći tako, Bog se u našim srcima osjeća kao kod kuće. To započinje sa poslušnosti Njegovoj Riječi.
Odlučnost da se okrenemo od ponašanja koje vrijeđa Boga prvi je znak duhovne zrelosti. To pokazuje da nam je stalo do onoga što On misli.
To znači da trebaš birati biti velikodušan prema drugima, učiti oprostiti, odbaciti uvrede i živjeti u miru. Kada odlučimo paziti koje riječi izgovaramo, zahvaljujemo Bogu i podižemo druge, osjećat ćemo se povezani s Bogom tijekom cijelog dana.
Molitva
Oče, hvala Ti što živiš u mom srcu. Trebam Tvoju prisutnost danas, Gospodine. Pomozi mi da Te častim svojim mislima i riječima i da budem blagoslov onima oko mene.
