„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ – Filipljanima 4: 6-7
Apostol Pavao u ovim stihovima ne kaže: „Molite i brinite.“ Umjesto toga, on kaže: „Molite i ne brinite.“ Zašto da molimo i ne brinemo? Molitva je važan način na koji bacamo naše brige na Gospodina. Molitva otvara vrata za Gospodina kako bi mogao djelovati u našem životu i životima ljudi koji nas okružuju.
Kad nam đavo pokuša dati razlog da se brinemo za nešto, mi to možemo okrenuti i brige predati Bogu. Ako molimo za nešto, a zatim nastavimo brinuti, miješamo pozitivno i negativno. Ove dvije stvari međusobno poništavaju jedna drugu, pa tako završimo tamo gdje smo započeli – na nuli.
Molitva je pozitivna sila; briga je negativna sila. Gospodin mi je pokazao razlog zašto mnogi ljudi djeluju bez sile – zato što pozitivnu molitvenu silu ponište prepuštajući se negativnoj sili brige. Sve dok brinemo, ne vjerujemo Bogu. U Božji počinak možemo ući i uživati u miru koji nadilazi svaki razum samo ako vjerujemo i imamo pouzdanje u Gospodina.
Možemo odlučiti baciti svoje brige na Gospodina i pouzdati se u Njega da se brine za nas.