„Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ – Hebrejima 4:16
Kad počnemo razumijevati svoje prijateljstvo s Bogom i sebe doživljavamo kao Njegove prijatelje, naše molitve postaju više vođene Duhom, s više vjere i odvažnije su. Isus je ispričao priču u Luki 11 odmah nakon što je naučio svoje učenike moliti koristeći ono što nazivamo Gospodnja molitva. Možemo pretpostaviti da je koristio priču da ilustrira svoju lekciju o molitvi. Rekao je: „Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem… ‘ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti“ (Luka 11: 5-8)
Primijetite da čovjek kojem je potreban kruh, dobije ga samo zbog njegove bezočnosti (upornosti) i inzistiranja.
Bit ćemo uporni sa svojim prijateljima jer nas prijateljstvo čini odvažnijima, i što više rastemo i napredujemo u prijateljstvu s Bogom, bit ćemo odvažniji i hrabriji dok Mu pristupamo.
BOŽJA RIJEČ ZA TEBE DANAS: Sjeti se moliti s istom strašću i prisnošću koja je rezervirana za tvoje najbliže.