„O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ – Matej 7:14
Možda se možeš sjetiti nečega što si učinio prije par godina, a što bi ti sada po savjesti smetalo da učiniš. Možda ti to nije smetalo prije pet godina, ali budući da ti je Bog objavio kako ta stvar nije ispravna, sada to više ne želiš raditi. Bog nam govori o situacijama, surađuje s nama kako bi nas korigirao, a zatim nas ostavi da se odmorimo na neko vrijeme. Ali na kraju, sve dok još uvijek slušamo, On će nam uvijek govoriti o nečem novom.
Možda si baš poput mene nekada koračao širokim i nepromišljenim putem, ali si sada na uskom putu. Sjećam se da sam jednom rekla Bogu: „Čini mi se da se moj put sužava i sužava!“ Sjećam se da sam se osjećala da je put kojim me je Bog vodio postajao tako uzan kao da na njemu nije bilo mjesta za mene! Nije ni čudo da je Pavao rekao: „Više ne živim ja, nego Krist živi u meni.“ (vidi Galaćanima 2:20) Kad se Isus nastani u nama, to postaje Njegovo stalno prebivalište i polako počinje širiti svoju prisutnost u našem životu i sve više raste On, dok se naša sebična priroda umanjuje.
Ako osjećaš da si na uskom putu – kao da ne možeš raditi ono što si radio nekada ili da su tvoje granice jako stroge, ohrabri se – tvoja stara sebična priroda sve više biva istisnuta tako da Božja prisutnost može prebivati u tebi.
BOŽJA RIJEČ ZA TEBE DANAS:
Prihvati svoje granice znajući da će one učiniti više prostora za Gospodina.