„O, Bože, Ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; Tebe žeđa duša moja, Tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“ – Psalam 63:1
Na kraju, koliko god voljeli Gospodina i koliko god imali blisko zajedništvo s Njim, svi prolazimo kroz vrijeme suše, kroz vrijeme kad nam malo toga služi i ispunjava dušu. Idemo u crkvu, ali ne osjećamo da se išta promijenilo nego kad smo došli. Doživimo trenutke kada nam se molitve čine suhima i trenutke kada ništa ne možemo čuti ili osjetiti od Boga.
Prošla sam kroz sezone na planini i prošla sam kroz sezone u dolini. U svom molitvenom životu, slavljenu i obožavanju, imala sam i trenutke suše. Bilo je trenutaka kada sam mogla čuti Boga tako jasno, ali bilo je i trenutaka kada nisam čula baš ništa.
Kad prolaziš kroz ovakvu sezonu, nemoj dopustiti da te to razočara. Bog je s tobom osjećao Njegovu prisutnost ili ne. Zreo vjernik ne dopušta da njegovi osjećaji određuje njegov odnos s Bogom. Možeš jednostavno odlučiti vjerovati da je Bog danas s tobom. Možeš odlučiti voljeti i štovati Boga u vjeri. Možeš moliti, vjerovati da te čuje i vjerovati da će ti pružiti sve što ti je potrebno. Kada napraviš ove izbore, pronaći ćeš novi mir u svom hodu s Gospodinom i stajat ćeš čvrsto u svakom životnom razdoblju.
Bog te voli i s tobom je ovdje osjećao to ili ne. Budi vjeran u pustinji kao što si vjeran na vrhu planine.