Jesi li čuo nekoga kako kaže ‘Ima nešto u njima’? To obično znači da vide nešto u tim ljudima čemu se dive, što ih izdvaja iz gomile, ali nisu sigurni o čemu se radi.
Volim čuti kad se govore ovakve stvari za nekoga tko je kršćanin. Kad imamo dobar stav prema ljudima, Božja ljubav teče kroz nas, postoji nešto što jednostavno privlači ljudsku pažnju.
Biblija kaže da su kršćani ‘sol i svjetlost svijeta’ (vidi Matej 5: 13-16). Božji narod je tu da začini neugodne situacije u životu ljudi bilo da je to na poslu, dućanu, pa čak i među prijateljima i članovima obitelji koji nemaju odnos s Kristom.
Ljudi traže nadu jer je njihov život preplavljen s toliko previranja i tame. Kao kršćani, mi smo oni koji im možemo pomoći pronaći ono što im treba kroz odnos s Bogom.
U Mateju 5:13, Isus pita: „Ako sol izgubi svoj okus, čime će se ona zaslaniti?“ Čini se da su s vremenom granice između svetosti i bezbožnosti zamaglile. Stvari koje su se prije 20, 30 godina smatrale pogrešnim, danas ‘i nisu tako loše’. Pitam se što će sljedećih 20 godina donijeti ako se ovako nastavi.
Možda se trebamo zapitati što pokazujemo ovom svijetu, što je naša ‘sol’, na koji način mi kao kršćani svijetlimo u ovom mračnom svijetu, što nas izdvaja? Vjerujem da je odgovor svetost. Kad kažem svetost, ne mislim na religiju. Ne govorim o popisu stvari koje smiješ ili ne smiješ raditi ili o odlasku u crkvu samo da bi izvršio svoju kršćansku dužnost. Slažem se, ići u crkvu je sjajna stvar! Ali, živjeti posvećenim životom je mnogo više od odlaska u crkvu jednom tjedno.
Kad kažem svetost, govorim o ponašanju koje proizlazi iz osobnog, intimnog odnosa s Bogom. Mislim na nešto što nam pomaže voljeti druge i biti dobri prema njima.
Svetost je nešto što svijet treba vidjeti u nama. Toliko ljudi možda nikada neće doći u crkvu ili čitati Bibliju, ali čitaju nas! Gledaju naše ponašanje i gledaju u nas kako bi saznali kakav je Bog.
Mi smo Božji ambasadori i trebali bismo biti svjetlo u tami kako bi oni mogli pronaći put do Isusa. (vidi 2. Korinćanima 5:20)
Hebrejima 12:14 nam govore da težimo svetosti. U različitim biblijskim stihovima se koriste izrazi poput ‘raditi’, ‘potruditi se’, ‘nastojati’, ‘biti’.
Svetost je rezultat djela koje Bog čini u svakome od nas kroz naš osobni odnos s Njim. Počinje u trenutku kad prihvatimo Isusa kroz naš osobni odnos s Njim. Počinje u trenutku kad prihvatimo Isusa kao svog osobnog Spasitelja. Onog trenutka kad se On nastani u našem srcu, mi postajemo sveti. Zatim nas, malo po malo, mijenja iznutra na van tako da Mu postajemo sve sličniji (vidi 2. Korinćanima 3:18).
Tijekom cijelog tog procesa Bog polako uklanja naš ponos i sebičnost. Postajemo manje usredotočeni na ugađanje sebi i više zaokupljeni blagoslivljanjem drugih. Počnemo sa ‘a što je sa mnom’, pa stignemo na ‘kako ti mogu pomoći’?
Važno je zapamtiti da ne možemo promijeniti sami sebe – to samo Bog može. Samo On nam može pomoći postati sličniji Njemu. U Ivanu 15:5, Isus kaže: „Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda. Jer bez mene ne možete činiti ništa.“
Dakle, što je naš dio? Naš dio je redovito odvojiti malo vremena za razvoj našeg odnosa s Bogom. To činimo slušajući Njegovu Riječ i razgovarajući s Njim u molitvi. Poput najboljeg prijatelja, Gospodin želi da razgovaramo s Njim o svemu i svačemu.
Volim reći da je svetost ‘unutarnji posao’. Gospodin nas polako ali sigurno mijenja iznutra na van dok provodimo vrijeme s Njim i molimo da nas promijeni.
Ne brini ako se osjećaš kao da još uvijek nisi to postigao. Činjenica da želiš biti bolja osoba znači da napreduješ. Bog nam ne obećava da će proces biti brz ili lak, ali nas uvjerava da ćemo Mu postati još sličniji dok Ga budemo tražili.
Gdje god da se nalazimo u našem procesu rasta u svetosti, važno je zapamtiti da nas svijet promatra. Imamo privilegiju biti sol i svjetlo ljudima oko nas svakog dana i u svakoj situaciji, i pokazati im kakav je Bog zapravo.
