„I da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim – na slavu Njegovu.“ – Psalam 61:3
Bog se želi brinuti o nama, ali da bi Mu to dopustili, važno je odlučiti prestati se brinuti. Mnogi ljudi kažu da žele da se Bog brine za njih, ali provode dane brinući se ili pokušavajući pronaći sve odgovore umjesto da čekaju Božje usmjerenje. Oni se zapravo valjaju u svom ‘pepelu’, a ipak žele da im Bog podari ‘ljepotu’. Da bi nam Bog podario ‘ljepotu’, moramo Mu dati svoj ‘pepeo’.
Dajmo Bogu svoje brige imajući pouzdanje da se On može i pobrinut će se za nas. U Hebrejima 4: 3 kaže: „U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo… [pridržavamo se Boga, vjerujemo i oslanjamo se na Njega]“
Ulazimo u Gospodinov počinak vjerujući. Briga je suprotnost vjeri. Briga nam krade mir, fizički nas iscrpljuje, pa nas čak može uzrokovati da izgubimo zdravlje. Ako smo zabrinuti, ne vjerujemo Bogu i ne ulazimo u Njegov počinak.
Kakvu je silnu razmjenu je Bog osigurao. Ti Njemu daješ svoj pepeo, a On tebi ljepotu. Ti Mu daješ sve svoje zabrinutosti i brige, a On tebi svoju zaštitu, stabilnost, utočište i puninu radosti – privilegiju da se On brine za sve.
Isus se nije brinuo, pa zato ne trebaš ni ti.