„Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.“ – Efežanima 6:18
Većina vjernika je upoznata s King James prijevodom stiha iz 1. Solunjanima 5:17 koji kaže: „Molite bez prestanka.“ Znala sam se pitati: „Gospode, kako uopće mogu doći do mjesta na kojem mogu moliti bez prestanka?“ Za mene je izraz ’bez prestanka’ značio bez prestanka, bez ikakvog prestanka. Nisam mogla vidjeti kako je to moguće.
Sad bolje razumijem što je Pavao govorio. Mislio je da bi molitva trebala biti poput disanja, nešto što radimo kontinuirano, ali često nesvjesno. Naša fizička tijela trebaju disanje. Isto tako, naš je duhovni život osmišljen tako da se njeguje i održava neprestanom molitvom.
Problem je u tome što zbog legalističkog, religioznog ponašanja imamo pogrešnu ideju da ako ne zadržimo određen raspored u molitvi, propuštamo svrhu. Ako postanemo previše ’religiozni’ u vezi s molitvom, misleći da se moramo moliti u određeno vrijeme jer znamo da netko drugi čini tako, nabacit ćemo si osudu. Važna lekcija o molitvi nije određeno držanje tijela tijekom molitve, vrijeme ili mjesto, već učiti se molitvi kroz cijeli dan. Moli s vjerom, uvijek i na svakom mjestu.
Duh Sveti je Onaj koji te uvodi u život kontinuirane molitve.