„Kad stojite i molite, oprostite [ostavite, pustite to] ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe“ —Marko 11:22
Kada nas netko povrijedi, često reagiramo kao da nam je nešto ukradeno, kao da nam ta osoba duguje. Ali, Bog želi da to pustimo.
Ako odbijemo oprostiti, kakvu nadu imamo da ćemo primiti ono što nam je potrebno? Da bismo primili od Boga ono što nam je obećao u svojoj Riječi, moramo Mu biti poslušni bez obzira koliko se činilo teško. Moramo oprostiti.
Najveća obmana koju Sotona radi u području opraštanja je da nas uvjeri da ako se naši osjećaji nisu promijenili, nismo doista oprostili. Kada odlučiš nekome oprostiti, ne dozvoli da te neprijatelj uvjeri da nisi oprostio jer još uvijek imaš iste osjećaje prema toj osobi.
Možeš donijeti odluku oprostiti, a da se ne “osjećaš“ ni malo drugačije.
Tada nastupa vjera. Ti si učinio svoj dio – sada čekaj na Boga.
On će učiniti svoj dio i iscijeliti tvoje osjećaje, učiniti te potpunim i promijeniti tvoje osjećaje prema osobi koja te je povrijedila.
Molitva
Gospodine, odlučujem oprostiti onima koji su me povrijedili. Opraštam im njihov dug u Isusovo ime. Iscijeli moje srce i učini me potpunim.