„Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.“ – Hebrejima 10:36
Na svijetu postoji mnoštvo nesretnih, neispunjenih kršćana jer su zauzeti pokušajima ostvariti nešto, umjesto da strpljivo čekaju da Gospodin donese stvari u svoje vrijeme i na svoj način. Žurimo se, ali Bogu se ne žuri.
Poniznost kaže: „Bog najbolje zna i neće zakasniti!“ Ponos kaže: „Sad sam spreman. Učinit ću da se stvari događaju onako kako želim.“ Ponizan čovjek strpljivo čeka; on zapravo ima ‘strahopoštovanje’ od hodanja u svojoj snazi. Strpljenje je sposobnost zadržati dobar stav dok čekaš. Ponosan čovjek pokušava jedno za drugim, a sve bezuspješno. Ponos je korijen nestrpljenja.
Strpljenje je plod Duha Svetoga koji se očituje u mirnom, pozitivnom stavu unatoč našim životnim okolnostima. Nemoj misliti da sam možeš riješiti sve svoje probleme ili prevladati poteškoće. Dok se pokoravamo pod Božjom moćnom rukom, počinjemo umirati sebi, svojim načinima i vremenu, i počinjemo živjeti po Božjoj volji i putu za nas.
Samo strpljivošću i ustrajnošću u vjeri primamo Božja obećanja.