„A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom.“ – Juda 1:20
Baš kao što nam Efežani 6:18 govore da trebamo moliti u svako doba, u Judinoj poslanici se govori da naše molitve trebaju biti ‘u Duhu Svetome’. Apostol Pavao nam govori u Rimljanima 8:26 da kada ne znamo što moliti, Duh Sveti nam pomaže moliti u našoj slabosti. Duh Sveti u nama je taj koji nas provocira i potiče na molitvu. Umjesto da ostavljamo za kasnije, možemo naučiti popuštati vodstvu Duha čim ga osjetimo. To je dijelom učenja kako moliti svaku vrstu molitvi u bilo kojem trenutku, gdje god se nalazili i što god činili.
Naš moto može biti poput stare duhovne pjesme ‘kad se Duh Božji pokrene u srcu mom, ja ću moliti’. Ako znamo da možemo moliti bilo kad i bilo gdje, nećemo se osjećati daleko od Boga i nećemo se osjećati da moramo čekati pravi trenutak ili mjesto za molitvu.
Kad nas vodi Duh Sveti, možemo znati da naše molitve dosežu prijestolje Božje i da će biti uslišane.
Traži od Duha Svetog da bude uključen u sve što radiš. On je tvoj Pomoćnik, želi ti pomoći.