„Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu.“ – Ivan 3:17
Jedno od najvećih neprijateljevih alata da se osjećamo loše jest osuda koja zasigurno može biti uzrok malodušnosti. Prema Božjoj Riječi, nema više osude za nas koji smo u Kristu Isusu. Ipak, često sami sebe osuđujemo.
Dok nisam naučila razumjeti Božju Riječ, dobar dio života sam živjela pod osjećajem krivnje. Kad bi me netko pitao zbog čega osjećam krivnju, ne bih znala odgovoriti. Znala sam da me neprestano prati nejasan osjećaj krivnje. Iz tog iskustva, Bog mi je dao pravo otkrivenje o hodu bez osjećaja krivnje i osude. Pokazao mi je da ti i ja, ne samo da moramo primiti oproštenje od Njega, nego moramo i oprostiti sami sebi. Moramo prestati mučiti sami sebe zbog nečega što je On oprostio i zaboravio (Jeremija 31:34; Djela apostolska 10:15).
Vjerujem da je gotovo nemoguće obeshrabriti se ako naše misli držimo pod kontrolom. Zato u Izaiji 26:3 piše: „Onoga koji je čvrstih nakana čuvat ćeš u miru, u miru jer se pouzdao u Te [svoje misli čuva u Njemu].“
Bog ima nove stvari na horizontu tvog života, ali nikada ih nećeš vidjeti ako živiš i proživljavaš prošlost.