„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.“ – Matej 7: 7-8
Ne vjerujem da možemo donijeti neka stroga pravila na temu koliko često trebamo moliti za istu stvar, ali mislim da postoje neke smjernice koje se mogu primijeniti kako bi nam pomogle imati još više pouzdanja u snagu molitve.
Ako moja djeca nešto trebaju, želim da mi vjeruju da ću učiniti ono što su od mene tražili. Ne bih imala ništa protiv, a možda bi mi se i svidjelo kad bi povremeno rekli: “Mama, baš se radujem novim cipelama.“ Ta bi mi izjava stavila na znanje da oni vjeruju da ću učiniti ono što sam obećala. Zapravo bi me podsjećali na moje obećanje, ali na način koji ne bi dovodio u pitanje moj integritet.
Vjerujem da je ponekad, kad nešto iznova i iznova tražimo od Boga, to znak sumnje i nevjere, a ne vjere i ustrajnosti.
Kad molim Gospodina za nešto u molitvi i taj mi zahtjev kasnije dođe u misli, razgovaram s Njim o tome. Ali kad to radim, ne tražim to od Njega kao da me On nije čuo prvi put. Zahvaljujem Gospodinu što radi na situaciji za koju sam ranije molila i očekujem da učini ono što je najbolje.
Vjerna, ustrajna molitva gradi još više vjere i pouzdanja dok nastavljamo moliti.