„Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“ – Galaćanima 2:21
Zanimljivo je da Bogu dolazimo po Kristu takvi kakvi jesmo oslanjajući se samo na krv Kristovu da nas očisti od naših grijeha. Srca su nam puna zahvalnosti jer znamo da to ne zaslužujemo. Ali od tog trenutka, iz nekog razloga, skloni smo htjeti zaraditi sve ostalo što nam On daje.
Pretpostavljamo da nas Bog neće blagosloviti jer mislimo da to ne zaslužujemo. Nismo dovoljno čitali Bibliju, nismo se dovoljno molili ili smo izgubili živce u prometu. Nalazimo milijun načina da budemo diskvalificirani iz Božje ljubavi. Bog nas ne prestaje voljeti, ali mi ju često prestajemo primati.
Unatoč svom naglasku na vjeri, nastojimo živjeti po milosti u vlastitim snagama i djelima izvan života po milosti koji je osmislio i dizajnirao Bog. Nije ni čudo što se osjećamo frustrirano i zbunjeno – to je znak da smo iz milosti prešli u djela.
Kad u životu imaš problem s kojim se ne znaš nositi, ne trebaš razbijati glavu kako ga riješiti već ti je potrebna milost. Ako ne možeš pronaći rješenje za svoj problem, jednostavno vjeruj Bogu da će ti ga otkriti. Ne moraš zaslužiti Božju pomoć niti se kvalificirati za nju – On te svakodnevno želi opremiti i osnažiti svojom milošću.
Tamo gdje djela propadaju, milost uvijek uspijeva.