„Javljaj i propovijedaj Riječ! Sačuvaj smisao hitnosti [stoj u blizini, bilo da je zgodno ili nezgodno… ti, kao propovjednik Riječi treba da se pokažeš ljudima u kojoj su mjeri njihovi životi pogrešni] osvjedoči ih, pokaraj, ispravi, opomeni i potakni i ohrabri, budi neumoran i neiscrpljiv u strpljenju i poučavanju.“ – 2. Timoteju 4:2
Često noćim u hotelima kada putujem za potrebe službe. Kad sam sama u sobi, obično stavim natpis ‘ne uznemiravaj’ na vrata moje hotelske sobe tako da imam mir. Ovaj znak je prihvatljiv kad se nalazi na vratima moje hotelske sobe, ali ako ga okačim i u svom životu, tada nije.
Jeste li primijetili da Bog ne radi u nama uvijek po rasporedu ili na način koji je nama prikladan? Pavao je rekao Timoteju da kao Božji sluga i službenik Evanđelja treba ispunjavati svoje dužnosti bilo da mu je to prikladno ili ne. Sumnjam da je Timotej bio ovisan o pogodnostima kao što smo mi danas. Ali ako je on to trebao čuti, onda sam sigurna da mi trebamo često.
Tako je lako okačiti znak ‘ne uznemiravaj’ oko svog srca u strahu da će nam Božji poziv nanijeti neugodu, ali toliko velikih mogućnosti propuštamo kad tako radimo. Moramo zapamtiti – što god Bog od nas zatraži, uvijek je vrijedno neugodnosti i poteškoća s kojima se suočavamo tijekom tog procesa. Uvijek ćemo naći način i izvršiti Njegovu volju kad smo Mu poslušni.
Molitva
Bože, danas odlučujem maknuti znak ‘ne uznemiravaj’ sa mog srca. Čak ako i osjećam neugodnost, želim ti biti poslušan i činiti ono što tražiš od mene.