„Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.“ – Rimljanima 12:3
Poniznost koja se očituje u tome što ne mislimo da smo bolji od drugih ljudi, uvijek nam pomaže da se prema ljudima odnosimo s poštovanjem i ljubaznošću. U Mateju 7:12, Isus nam je dao upute koje se odnose na način na koji trebamo postupati sa svakom osobom koju sretnemo tijekom dana – prijateljima, obitelji, suradnicima, pa čak i prema onima koji su prema nama neljubazni.
Isus je rekao: „Sve dakle što hoćete da ljudi čine vama, to činite i vi njima. Jer to je Zakon i Proroci.“ To je prilično jednostavan koncept i sjajan način za život. Da bismo iskusili najbolje od Boga za svoj život, moramo se ponašati prema ljudima onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema nama. Prije svega, trebali bismo obratiti pažnju na potrebe drugih ljudi i potražiti način kako da im služimo.
Naši životi će biti manje od Božjeg najboljeg ako nas proždire ‘ja’. Egocentričnost nas sprječava uvidjeti potrebe drugih i uzrokuje da propustimo blagoslove koji dolaze kad služimo. Ne moramo potpuno zaboraviti na vlastite potrebe. Ali sebičnost možemo otjerati tako što nećemo uvijek prvo razmišljati o svojim potrebama.
Ako se počneš odnositi prema ljudima oko sebe s ljubavlju, ljubaznošću i poštovanjem, iznenadit ćeš se koliko će to utjecati na način na koji se oni zauzvrat odnose prema tebi.