„Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo neka je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.“ – Rimljanima 14:5
Kao Kristovi učenici, svoj život moramo dati Bogu i posve Mu ugoditi (Kološanima 1:10). Ipak, skloni smo razmišljati o uobičajenim, svakodnevnim odgovornostima kao o nečemu što je drugačije od ‘duhovnih’ stvari koje čine da se osjećamo dobro s Bogom i ‘svete su’.
Moramo shvatiti da, u realnosti, nema razlike između onog što je uobičajeno i sveto, osim u našim mislima.
Sve što radimo treba ugađati Gospodinu i ako to radimo iz čistog srca ljubavi, to postaje sveto. Možeš raditi uobičajene zadatke poput odlaska u dućan i to će biti sveto kao i molitva sve dok to činiš Bogu na slavu i čast.
Rimljanima 14 je odlično poglavlje u Bibliji za donijeti slobodu u ovo područje. Moj osobni prijevod stihova 5-6 jest da jedan čovjek vidi molitvu i proučavanje Božje Riječi svetijim od uobičajenih zadataka, dok osoba koja je uistinu slobodna u Gospodinu vidi ih podjednako svetima jer što god da čini, čini to Gospodinu.
Umjesto da se djelomično predaješ Gospodinu, danas odluči da sve što činiš bude sveto kao žrtva Njemu.
Molitva
Bože, želim da cijeli moj život bude svet, a ne samo jedan njegov dio. Predajem ti sve svoje svakodnevne aktivnosti. Živim svoj život da Te častim.