„Čekao sam, čekao na Gospodina; i On se prignu k meni i ču vapaj moj. I izvuče me iz jame jezovite, iz blata kaljužna, i noge mi na hridinu postavi, učvrsti korake moje.“ —Psalam 40:1-2
Velika većina ljudi dopušta Bogu pomoći im samo kada misle da to zaslužuju. I ja sam bila takva. Godinama sam se osjećala da bi mi Bog trebao pomoći samo kad to zaslužujem ili da sam učinila dovoljno dobrih djela da zaslužim Njegovu pomoć.
Takav način razmišljanja ne stvara stav zahvalnosti. Ako mislimo da smo zaslužili ono što primamo, onda to više nije dar nego nagrada ili ’plaća za izvršene usluge’. Razlika između primanja onoga što ne zaslužujemo i onoga što zaslužujemo je razlika između milosti i djela.
Ohrabrujem te – otvori svoje srce i dopusti Božjoj milosti ući u tvoj život i pomoći ti u tvom svakodnevnom hodu. Sjeti se uvijek da kad se osjećaš frustrirano, to je zato jer živiš u svojoj vlastitoj snazi i trebaš se vratiti u Božju milost i dopustiti joj da radi kroz tebe.
Nauči dopuštati Bogu da ti čini uslugu. Prestani pokušavati zaslužiti Božju milost i dopusti Njemu da se pobrine za svaku tvoju potrebu.
Molitva
Bože, shvaćam da je glupost prihvaćati Tvoju pomoć samo kad se osjećam da je zaslužujem. Odustajem od svih svojih djela i primam Tvoju milost. Hvala što mi pomažeš u svakoj situaciji, čak i kad to ne zaslužujem.