„Čuj, Bože, vapaj moj, obazri se na moju molitvu! S kraja zemlje zavapit ću k tebi kad mi srce klone; povedi me na stijenu što je viša od mene.“ – Psalam 61:1-2
Je li ti se ikad dogodilo da ti pukne gumica dok pokušavaš rastegnuti je preko nečega? Ne možeš pronaći drugu, pa pokušavaš vezati krajeve gumice koja je pukla. Ponekad se i u svakodnevnom životu protežemo izvan naših kapaciteta, pa puknemo poput gumice. Mislimo da ćemo riješiti problem ako ‘vežemo krajeve’. Ali, samo će se ponoviti ista stvar. S vremenom, kad se iznova izlažemo stresu, naš život počinje nalikovati na istrošenu gumicu. Potpuno nas iscrpi.
Ignoriranje Božjih zakona i Njegovih određenih granica za naš život će samo uzrokovati da pregorimo. Jednostavno ne možeš nastaviti mučiti svoj um, emocije i svoje tijelo, a da ne platiš cijenu. To nije ono kako Bog želi da živiš.
Prilagodi svoju perspektivu Božjoj. Traži Njegov mir i Njegov tempo za svoj život. Poštuj svoje tijelo. Dobro zdravlje tretiraj kao neprocjenljiv dar. Nemoj trošiti energiju koju ti je Bog dao na stres. Čuvaj je za život i uživanje u njemu!
Molitva
Bože, želim pronaći svoj odmor u Tebi. Umjesto da sam stalno pod stresom, pokaži mi kako pratiti Tvoj mir i tempo za moj život.