„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.“ – 1. Ivanova 4:10-11
Svatko od nas želi biti voljen i prihvaćen, ali mnogi pokušavaju pronaći sreću na pogrešan način. Pokušavamo je naći u primanju, a zapravo se nalazi u davanju. Božja ljubav je najljepši dar koji smo primili. Jednom kad nas dotakne, mora teći dalje u druge živote jer, u suprotnom, postaje ustajala.
Ljubav mora davati jer joj je to u prirodi. Prva Ivanova 4:11 ističe kako moramo dati ljubav koju primamo: „Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.“
Živjeti u Božjoj istinskoj ljubavi je proces. Bog nas je volio prvi. Po vjeri, mi primamo Njegovu ljubav. Tada počnemo voljeti sebe na jedan uravnotežen način, ljubimo Boga i učimo ljubiti druge ljude.
Ljubav mora djelovati ovako ili, u suprotnom, nije potpuna. Kad primimo Božju ljubav i ona je u nama, mi je možemo dati drugima. Bog je nas prvi ljubio, pa tako i mi možemo ljubiti druge – raskošno, duboko i bezuvjetno.
Molitva:
Gospodine, ne želim da Tvoja ljubav u meni postane ustajala. Pomozi mi dovršiti proces tako što odlučujem raskošno ljubiti druge, a ne samo primati Tvoju ljubav, Bože.