„Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prikažite tijela svoja kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoslužje.“ – Rimljanima 12:1
U 2. Korinćanima 8, kad je Pavao razgovarao s Korinćanima o davanju, dao im je primjer crkve u Makedoniji. U petom stihu je rekao: „Ali [to nije bio samo njihov dar i doprinos] kojeg smo očekivali, ali su najprije sebe predali Gospodinu i nama [kao Njegovim slugama] po Božjoj voli; to jest, potpuno zanemarivši svoje osobne interese, dali su toliko koliko su mogli, stavivši nam se na raspolaganje da bi se izvršila Božja volja.“
To me jednostavno zadivljuje, jer nisu dali samo svoj novac – predali su sami sebe. Pitam se koliko nas je spremno zapisati svoje ime i ubaciti ga u košaricu za dobrovoljni prilog. U Rimljanima 12:1 piše da prinesemo sami sebe kao žrtvu Bogu. To znači živjeti za Boga izvan crkve. To znači biti voljni davati novac, ali također znači i biti spremni ljubiti ljude koje nam Bog dovede na put. Znači i biti voljni koristiti sve resurse koje imamo za Njegovo kraljevstvo.
Dakle, sljedeći put kad dođeš u crkvu i kad do tebe dođe košarica za prilog, ohrabrujem te da prineseš cijelo svoje biće Njemu!
Molitva
Bože, želim dati sve što imam za Tebe. Prinosim Ti sebe kao žrtvu. Pokaži mi kako koristiti resurse koje si mi dao na Tvoju slavu.