„Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.“ – 2. Korinćanima 4:2
Možemo previše brinuti o tome što ljudi misle o nama do te mjere da nas to totalno sputava i zastrašuje s krivim pogledom. Ali, znaš li što? Mislim da ako smo uistinu ono što jesmo, zapravo ćemo dobiti više poštovanja nego pokušavajući sakriti sve i pretvarati se da smo savršeni.
Vjerujem da je jedan od glavnih razloga što me ljudi vole slušati taj što otvoreno govorim što sam naučila kroz vlastite probleme, slabosti i pogreške. To im pomaže opustiti se, pomaže im poistovjetiti se sa mnom, i to im daje nadu jer ako sam ja, poslije svih stvari koje sam prošla, mogla uspjeti, onda mogu i oni.
Moramo prestati živjeti u kontinuiranom strahu da ćemo pogriješiti, jer će doći i to vrijeme – kada ćemo napraviti i neke pogreške u životu. Bog od nas ne traži da budemo savršeni. On od nas traži da budemo iskreni i otvoreni kad su naše mane u pitanju. Kad držimo te stvari otkrivenima, to nam može pomoći i riješiti ih se i nastaviti prema većim i boljim stvarima.
Nemoj skrivati svoje greške. Neka budu otkrivene u tvom životu tako da možeš nešto iz toga naučiti. Kad vjeruješ Bogu s otvorenošću i iskrenošću, nema stvari koju ti On ne može pomoći nadvladati i pobijediti.
Molitva
Gospodine, iako imam slabosti kojih se stidim, držanje za njih neće mi ništa pomoći. Odlučujem biti otvoren i iskren tako da mi možeš pomoći prevladati ih.